Branko Manojlović
Zabranjeni
ljubimac
U mom ugovoru o
iznajmljivanju piše da držanje kućnih ljubimaca nije dozvoljeno.
Pre neki dan sam dva puta proverio. Razlog? Pa, postepeno shvatam da
ja ustvari imam ljubimca: jednu bogomoljku.
Sećam se da sam se pre
nekoliko nedelja sunčao u basti ispred kuće, razmišljajuci o svemu
i svačemu. Najviše o Y. Bila je u krevetu zbog nazeba i nije mi se
javljala nekoliko dana. Zadubljen u mislima, odjednom sam primetio
bogomoljku tik pored svoje leve noge. I ona je bila žedna sunca.
Raširila je krila otkrivajući svoj svilenkast stomak. Bilo je
nemoguće ne primetiti njen dugi žućkasti rez duž stomaka. Ožiljak
iz borbe? Beleg od rodjenja?
bašta u korovu
iz visoke trave
bogomoljka
U svakom slučaju
izgledala je kao da je kod svoje kuće, izležavajuci se na drvenoj
dasci na toplom novembarskom suncu. Posle izvesnog vremena odlučio
sam da testiram izdržljivost stvorenja, pa sam stavio ruku pravo
pred njeno lice. Nije se ni makla. Jako sam lupio nogom o dasku. Još
uvek ništa. Onda sam pogurnuo stvorenje nekoliko santimetara u
stranu i za momenat je izgubila ravnotežu, ali je ubrzo opet bila na
nogama, i hrabro se vratila u prvobitni položaj. Nekoliko sam puta
ponovio eskperiment – rezultat uvek isti.
na sunčanoj pozornici
insekt
odbija da se pokloni
Vreme je nedavno bilo
priijatno i nekoliko puta sam sedeo u bašti. Svaki put bogomoljka
prilepljena uz mene kao najodanije pseto. Postala je istinski
ljubimac. Jednom sam čak uhvatio sebe da razgovaram sa njom. Drugi
put sam je nahranio ubijenom muvom. Sa divljenjem sam posmatrao kako
vilice mog prijatelja grickaju obrok, malo pomalo.
Danas me je posetila Y.
sasvim oporavljena. Želim da je upoznam sa svojim novim kućnim
drugarom. Izađemo u baštu. No, bogomoljke nema na vidiku. Krenemo
da istražujemo kroz travu, korov, saksije sa biljkama – sve
uzalud. Y. najzad kaže: "Mozda sam bogomoljka bila JA sve
vreme“.
(Sa engleskog preveo autor)
Ni komentarjev:
Objavite komentar