Sašu Prokopieva (1953,
Skopje) nije potrebno posebno predstavljati srpskom čitalaštvu.
Oprobao se je u svim žanrovima proze. Ipak, kada je u pitanju haiku
sam autor naglašava da mu je dugo prilazio kao stilskoj vežbi,
uglavnom zato da pročisti svoj izraz. Autor je tri zbirke haikua.
Nakon studijskog putovanja u Japan njegov odnos prema haikuu se je
produbio. Zahvaljujući ovoj kratkoj formi počeo da putuje svetom a
njegove pesme publikovane su na svim kontinentima sem Afrike; osam
godina uzastopno objavljuje u reprezentivnom časopisu „World
Haiku“. Kako u belešci o sebi kaže sam autor „uvideo je da je
bio srećne ruke kada je otpočeo da piše haiku“. Naučio je,
kaže, da opaža stvari, naročito detalje i da uživa u
raznovrsnosti i lepoti života. U svakom slučaju, svedok Sašinog
haiku puta, mogao bi da opazi njegovo autorsko zrenje, pre svega to
da je od usputnih skica i dosetki okrenuo komponovanju pravih pesama.
I danas je pred nama Saša Prokopiev, haiku pesnik, kolega i
saputnik.
Šarmantnim i raznovrsnim
ciklusom o ženi dominira erotsko-metafizička slika „žena u
moru“, koji je vredan autorski domet. (D.A.)
Klupa u parku.
Momak i
devojka: svako
svoj
mobitel.
Žena u
moru.
Predaje
svoje telo
žutom
zalasku.
Sred
velikog grada
dvorište.
Fontana žubori.
Ana
pije čaj.
Pada,
pada, dažd.
Pred
ulazom te čekam
ljut
k'o zgužvan jež.
Mraz
steže, neka
žena
se razvikala
i tad –
pahulje.
Damska
pisma: slatko
-gorke
mrvice sa
bogate
trpeze.
„Sunce
je zvezda“
od
jutra mu već peva
igriva
žena.
Prepevao
sa makedonskog: Dimitar Anakiev
Ni komentarjev:
Objavite komentar